1) Aluminij u hrani mora se industrijski topiti, a točnost otkrivanja udjela nepoznatih komponenti mora doseći razinu PPM (dijelovi na milijun), posebno olovo heavy metala, itd. .
2) Taljenje aluminijske vode ne može ukloniti neumoljive nečistoće . Razdoblje industrijskog topljenja je dugačak, a nečistoće teže nego što će aluminij potonuti na dno, a nečistoće svjetlije od aluminijske vode će plutati šljaku, koja će se djelomično ukloniti u peći; A postoji proces rafiniranja, kroz puhanje kisika i druge metode, udio drugih nečistoća može se smanjiti; Kontroliranjem temperature aluminijske vode, višestruke nečistoće nečistoće mogu se isprazniti .
3) U slučaju koji ste spomenuli, sadržaj olova u ispušnoj aluminijskoj cijevi automobila kao ocjenu hrane trebao bi premašiti standard . trebao bi biti poznat uzimanjem praha iz aluminijskog lonca za analizu .
4) Zbog lošeg postupka temperature taljenja i uklanjanja šljake, napravljen aluminijski lonac djelomično će se otopiti teške metale i ući u hranu kada se prži na visokoj temperaturi ili kada hrana sadrži kiselinu ili ocat .
Nije bilo problema s tim u davnim vremenima ., jer je aluminij u to vrijeme bio dragocjena stvar, bilo je male šanse za kontakt s drugim teškim metalima; Čak i ako je to zaista bio slučaj, nitko nije znao je li uzrok bolesti i smrti povezano s aluminijskim loncima;
Izvor modernog aluminija je različit, proces proizvodnje otpadnog aluminija, a različiti otpadni proizvodi koje kontaktira su sve vrste, tako da je bolje ne koristiti ga za izradu lonaca .
Ne samo aluminij, već i druge kartone povezane s djecom, otpadne plastike i otpadne kartone ne bi trebali stupiti u kontakt s hranom što je više moguće;
Ne bacajte dijete s vodom za kupanje, na kraju krajeva, znanstveno recikliranje i zeleno recikliranje su put do održivog razvoja .
